nedjelja, 2. siječnja 2011.

Želim vam puno uživancije na putu do vrha


Naravno da se nije dogodilo ništa sudbonosno. A kao da su svi koji su bili na tulumu toga bili i svjesni pa se držali svatko za sebe i par svojih najbližih frendova. Odradili smo odbrojavanje - ja sam šutio jer mi je to totalno djetinjasta praksa - izljubili se kolektivno, a tulum je ubrzo i službeno umro, barem za većinu.

Tko je došao truo, jednako truo je s tuluma i otišao. Isto vrijedi i za novu godinu. Proporcionalno trudu uloženom u pripreme za doček, raste praznina koju osjećaš 1.1. kad se probudiš i otpiješ prvi srk prve ovogodišnje kave. Srećom, odavno sam dočeke počeo doživljavati kao svaki regularni tulum, dapače jedan od lošijih tijekom godine. Onda "se mora" biti sretan i dobre volje, "mora se" ludo zabavljati. Jer kao svemir je svjestan da ćemo od te noći drukčije bilježiti vrijeme i upravo zbog toga što ćemo godinu pisati s jedinicom umjesto s nulom na kraju, pružit će nam se bezbrojne nove prilike, dobit ćemo na lotu, skinuti 20 kila, naći bolji posao... Je, kak da ne :)

Moja prva ovogodišnja kava bila je mirisna i ukusna, baš kao i sve ostale tijekom prethodne godine. Krivo bi bilo reći da sam otkrio tajnu. Umjesto toga, potvrdilo se istinitim ono što sam oduvijek osjećao. Odbacio sam učenje ljudi kojima je jedina referenca to što su se rodili prije mene. Počeo sam upijati što kažu oni kojima su reference uspjeh i osmijeh od uha do uha.

Redom, bez iznimke, to su pozitivno nastrojeni pojedinci s visokim mišljenjem o sebi. Oni drugi - a to su pak redom oni s manjkom samopouzdanja - za ove prve reći će da su "bahati, prepotentni i puni sebe". Prava istina je da su svjesni svojih vrlina jednako kao i svojih manjkavosti. Razlika između prvih i drugih je da se uspješni usredotočuju na svoje prednosti, a zavidni i neuspješni stenju pod teretom razmišljanja o svojim manama. Kako bi rekao moj dobar prijatelj, "problem je u bulji" :)

Svi mi imamo svoj unutarnji kompas. Kad ga slijedimo, osjećamo se dobro. Kad idemo u suprotnom smjeru, osjećamo se loše. Zato se često ne osjećamo dobro kada slijedimo savjete drugih ljudi. Ma koliko nam ti ljudi bili dragi i ma koliko nam oni željeli dobro, njihov kompas mjerodavan je samo za njih same. Smjer koji pokazuje njima, za nas može biti posve pogrešan. Stoga treba vjerovati svom kompasu i ne dozvoliti drugima da nam režiraju život.

Na kraju ovog samouvjerenog izlaganja želim vam svima da si ostvarite sve želje. Nemojte se previše truditi jer tajna nije u količini rada, već u otpuštanju kočnica i spremnosti da prihvatite sve lijepo što si želite. Budite spremni na uspjeh i na emocionalni uspon koji s uspjehom dolazi. Budite spremni za promjene jer promjene su iskustvo koje je jedino pravo, trajno bogatstvo. Činite sve zbog čega se osjećate dobro i činite to često. I zapamtite: užitak nije u dolasku na cilj, već u putovanju.

I naravno, guštajte u dobroj kavi ;)

petak, 24. prosinca 2010.

Franck Capuccino: vodenasta laž


Poruka ljudima iz Francka:
Okanite se proizvodnje instant kave koju ljudi u kafićima naručuju kao Nescafe.

Zahvaljujući Franckovim instant splačinama razvio sam novu naviku: čim uđem u kafić, prije nego što sjednem za stol, bacim pogled na police iza šanka. Dva su znaka za uzbunu: velike crveno-bijele šalice s Franck logotipom ili kutije s Franck instant kavom. Uočim li bilo što od toga dvoga, okrećem se na peti za 180 i napuštam prostoriju.

U početku bijaše Nescafe: classic, vanilija, čokolada i irish. Bijaše tu i Jacobs. Tek pravi eksperti okusili bi razliku. A onda je stigao Franck sa svojim razvodnjenim instant napitkom koji s "originalima" ima zajedničkoga koliko i MP3 player s Hrelića ima s iPodom (da, ima onaj veliki bijeli krug). Za razliku od Nescafea i Jacobsa, Franck je doslovno bezukusan. Voda. Ako mislite da ipak ima aromu, razočarat ću vas - to je okus umjetnog zaslađivača. Pjena je šupljikava i mlitava, napitak vodenast i razočaravajuće blijede boje. Pljačka, prijevara, uvreda.

I zato draga gospodo iz Francka, dajte si malo truda i napravite to kako spada. Ne znam kakvo mito i korupciju nudite vlasnicima kafića koji nadalje podvaljuju vaše splačine mušterijama po jednakoj cijeni kao da nude pravi "nes". Postoji još nekoliko oaza u koje odlazim na kavu, ali budu li i oni prešli na Franck instant kavu, prestajem ići u kafiće. Ovo je otišlo tako daleko da kafiće više ne dijelim na pušačke i nepušačke, već na one u kojima se može popiti pravi nes i onaj vaš, lažni, vodenasti.

Znam da znate. Napravili ste fenomenalan posao sa Superioreom. To je bez premca najukusniji espresso (i iz najseksi šalice) koji sam ikada pio. Ali instant-ice su vam dno dna. Lošije od toga ima za kupiti valjda samo u Lidlu, ali tamo to košta 1 kunu.

P.S.
Morao sam se ispucati. Netko je doma donio Franck Capuccino Classic i odlučio sam mu dati još jednu šansu. Za par minuta osjećao sam se kao totalna lakovjerna budala. Idem sad proliti tu laž iz šalice i napraviti si Nescafe, pravi :)