Naravno da se nije dogodilo ništa sudbonosno. A kao da su svi koji su bili na tulumu toga bili i svjesni pa se držali svatko za sebe i par svojih najbližih frendova. Odradili smo odbrojavanje - ja sam šutio jer mi je to totalno djetinjasta praksa - izljubili se kolektivno, a tulum je ubrzo i službeno umro, barem za većinu.
Tko je došao truo, jednako truo je s tuluma i otišao. Isto vrijedi i za novu godinu. Proporcionalno trudu uloženom u pripreme za doček, raste praznina koju osjećaš 1.1. kad se probudiš i otpiješ prvi srk prve ovogodišnje kave. Srećom, odavno sam dočeke počeo doživljavati kao svaki regularni tulum, dapače jedan od lošijih tijekom godine. Onda "se mora" biti sretan i dobre volje, "mora se" ludo zabavljati. Jer kao svemir je svjestan da ćemo od te noći drukčije bilježiti vrijeme i upravo zbog toga što ćemo godinu pisati s jedinicom umjesto s nulom na kraju, pružit će nam se bezbrojne nove prilike, dobit ćemo na lotu, skinuti 20 kila, naći bolji posao... Je, kak da ne :)
Moja prva ovogodišnja kava bila je mirisna i ukusna, baš kao i sve ostale tijekom prethodne godine. Krivo bi bilo reći da sam otkrio tajnu. Umjesto toga, potvrdilo se istinitim ono što sam oduvijek osjećao. Odbacio sam učenje ljudi kojima je jedina referenca to što su se rodili prije mene. Počeo sam upijati što kažu oni kojima su reference uspjeh i osmijeh od uha do uha.
Redom, bez iznimke, to su pozitivno nastrojeni pojedinci s visokim mišljenjem o sebi. Oni drugi - a to su pak redom oni s manjkom samopouzdanja - za ove prve reći će da su "bahati, prepotentni i puni sebe". Prava istina je da su svjesni svojih vrlina jednako kao i svojih manjkavosti. Razlika između prvih i drugih je da se uspješni usredotočuju na svoje prednosti, a zavidni i neuspješni stenju pod teretom razmišljanja o svojim manama. Kako bi rekao moj dobar prijatelj, "problem je u bulji" :)
Svi mi imamo svoj unutarnji kompas. Kad ga slijedimo, osjećamo se dobro. Kad idemo u suprotnom smjeru, osjećamo se loše. Zato se često ne osjećamo dobro kada slijedimo savjete drugih ljudi. Ma koliko nam ti ljudi bili dragi i ma koliko nam oni željeli dobro, njihov kompas mjerodavan je samo za njih same. Smjer koji pokazuje njima, za nas može biti posve pogrešan. Stoga treba vjerovati svom kompasu i ne dozvoliti drugima da nam režiraju život.
Na kraju ovog samouvjerenog izlaganja želim vam svima da si ostvarite sve želje. Nemojte se previše truditi jer tajna nije u količini rada, već u otpuštanju kočnica i spremnosti da prihvatite sve lijepo što si želite. Budite spremni na uspjeh i na emocionalni uspon koji s uspjehom dolazi. Budite spremni za promjene jer promjene su iskustvo koje je jedino pravo, trajno bogatstvo. Činite sve zbog čega se osjećate dobro i činite to često. I zapamtite: užitak nije u dolasku na cilj, već u putovanju.
I naravno, guštajte u dobroj kavi ;)
